Snovi od stakla.
Pokusavam da pokidam konce koji moje misli vezu sa tobom, ali ruke su mi vezane lancima mojih zelja. I zasto si opet tu, u prolazu, u mojim mislima?
I gubim se.. Cesto se gubim u svojim snovima, jer samo u snovima ja imam te, jedino u njima osetim stisak tvoje ruke, ali onda me probude dve hladne ruke zivota. Samo me te dve ruke drze podalje od snova koji su duboko ususkani izmedju proslosti i sadasnjosti gde ih dele zelje i mogucnosti.
Jedno vreme nismo bili aktivni, ali smo opet tu za vas, pisite nam svoje utiske, kako vam se dopada tekst? :)